Manifest

»Sve sto ste ikada htjeli da znate o BRLJOK!-u, a nijeste smijeli da pitate.«


Prije nekih desetak godina, kad sam u svojstvu predsjednika svjetskog udruzenja psihijatara, bio na proputovanju kroz Daleki Istok, slucajno sam sa svojom delegacijom prolazio kroz jedno skoro napusteno selo, u oblasti Tibeta. Namjera je bila da sto prije prodjemo kroz to selo jer atmosfera u njemu bila je uzasna- u pustinjskoj »idili«, uz zvizduk vjetra culo se neprekidno jezivo vrachanje Tibetanskih samana. Zureci, svi smo htjeli da sto prije ostavimo tu atmosferu iza nas i ja bih mozda i zaboravio na to cudno selo da mi se u njemu nije desilo nesto sto ce potpuno izmjeniti moj zivot, zivote mnogih drugih ljudi, a kako se sad cini i cijele kosmicke tokove. Naime, gazeci po ne tako utabanoj kamenitoj stazi, nepaznjom sam stao pravo pred nos neke (na nesrecu otrovne) zmije. Ona je taj moj pokret ocigledno protumacila neprijateljskim, te odmah preduzela mjere »samoodbrane«, a ja sam zaradio oopasan ujed u predjelu lista na lijevoj nozi. Kako me je bol obuzeo, a i u shoku, izgubio sam tlo pod nogama i padajuci tresnuo glavom o kamen, te izgubio svijest! Narednih dvanaest dana, kako su mi kasnije pricali moji saputnici, proveo sam u magnovenju, buncajuci nejasne rijeci. Sreca mi se okrenula jer su oni samani, koje sam gore spominjao, bili prilicno dobrocudni, te su uradili sve da me smjeste i povrate u zivot. Na ko zna koji nacin, ocigledno, su uspjeli. No za to vrijeme mog bunila, ja sam dozivio neka cudna iskustva u nekoj drugoj dimenziji. Naime, onog trenutka kad sam pao u nesvijest, osjetio sam kako me tama potpuno obuzima dok u daljini nestaju glasovi moji saputnika. Odjednom se ta tama preobrazila u zaslijepljujuce svijetlo. Iz te svijetlosti pred mene je zakoracilo ogromno bice, pastelnih boja ciji bi opis bio najslicniji dzinovskom jazavcu sa krilima. To stvorenje je zatim dubokim ali umilnim glasom progovorilo, predstavljajuci se da je on Dzinovski Jazavac Sa Krilima, te da sam ja njegov izabranik da na Zemlju donesem nesto potpuno novo! Nesto sto nije religija, ali u sta ce svi vjerovati, nesto sto nije umjetnost ali cemu ce se svi diviti, nesto sto ce postojati za sva vremena! Uzbudjenje i euforija su me potpuno obuzeli dok se bice udaljavalo vicuci: »... ime mu je BRLJOK!... BRLJOK!« BRLJOK! Odzvanjalo je u mojoj glavi kad sam dosao svijesti i znao sam odmah sta mi je ciniti! Salim se naravno! Nista od ovog gore nije istina i (ako u to nijeste dosad posumnjali) prica o tome kako je nastao BRLJOK! je potpuno drugacija...


Sami naziv BRLJOK! preuzet je iz jedne anegdote koja je, odprilike, isla ovako: Konzilijum doktora u jednoj ustanovi za mentalno oboljele je odlucio da otpusti one pacijente koji izmisle bilo sta sto moze da sluzi covjecanstvu, jer bi to bio pokazatelj da su presli onaj jedan korak izmedju ludaka i genija. Tako su dosli do prvog pacijenta kojem je odmah obezbijedjen materijal koji je zahtijevao: stotinjak dasaka, stotinjak eksera, testera i cekic. Par dana kasnije ovaj se pacijent pojavio pred doktore sa najobicnijim stolom. Doktori su ga ipak pitali sta mu je to i kad je ovaj ponosito odgovorio da je u pitanju sprava koju je nazvao »sto«, doktori su ga poslali nazad u svoju sobu uz logicno objasnjenje da je to nesto sto poprilicno odavno postoji. Sljedeci pacijent je prosao slicno- on je »izmislio« stolicu... Prica se ponovila jo nekoliko puta u razlicitim varijacijama, dok doktori nijesu dosli do pacijenta sa drukcijim i interesantnijim zahtjevom. Ovaj je trazio samo jednu konzervu, samo jedan ekser i jedan metar dugacak kanap. Poslije kraceg vremena pacijent se pojavio pred konzilijum sa konzervom koja je bila privezana kanapom na jednom kraju i na sebi je imala izbuseno devet rupa. Upitan sta mu je to, pacijent je jednostavno odgovorio: »brljok«. Konzilijum se nasao u cudu i postavio jos jedno pitanje: »kako to radi ili cemu sluzi?« Pacijent je odgovorio zahtjevom: »Odvedite me na rijeku i pokazacu vam i cemu sluzi i kako radi.« Koji cas kasnije konzilijum se zajedno sa nesvakidasnjim pacijentom nalazio na obali obliznje rijeke. Posmatran pazljivo, pacijent uze kanap sa limenkom, zavrti ga, te otpusti, a konzerva odletje put vode. Padajuci u vodu cuo se zvuk: »BRLJOK! BRLJOK!« Sta se kasnije desavalo na obali i da li je pacijent »presao« korak od ludog do genija, ne znam. Ono sto znam je da sam ovu simpaticnu rijec preuzeo kao metaforu cudnog, novog, zanimljivog, komicnog, grotesknog, kreativnog, dobrocudnog....